Anticka knjizevnost - Sofokleova Antigona

O DRAMI:

Drama se dijeli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.

Osnovni elementi drame su :

1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet. Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramskih junaka;

2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njegovog karaktera;

3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na pocetku cinova ili kratki dijelovi teksta u zagradama;

4- cin je dio drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavjese. Cinovi se dijele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na pozornicu, pa do njenog izlaska sa pozornice;

5- replika je pojedinacni govor svakog lika;

6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;

7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome sto misli ili osjeca.

Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.

TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om vijeku p.n.e. u Grckoj. Junak drame dolazi u sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih je ljudi. Stil tragedije je uzvisen, patetican, a jezik biran i bogat poetskim slikama.

TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom sa kojima se ne moze pomiriti.

TRAGICKA KRIVICA- junak je od pocetka svjestan svoje krivice i sluti do cega ona dovodi, a kad nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.

KOMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"



PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigina i Ismena, njena sestra, koje razgovaraju o naredbi kralja Kreonta, koji je zabranio da sahrane brata Polinika

PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vijest o pepelu posutom po Polinikovom tijelu; hor pjeva o covjeku i njegovim mocima, te snazi da opstane u prirodi;

DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovode i Ismenu, koja zeli da podijeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;

TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca od kazne;

CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svjetlosti, odlazi u vijecni mrak i zali sto ni zena ni majka nije bila;

PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savjetuje da odustane od kazne; Kreont osjeca savjest, te naraduje da se Antigona oslobodi, ali odlucio je kasno;

EKSODA- glasnik javlja da se Antigona objesila, a i da se Hemon nasavsi je probada macem, a onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ubija.

HOR pjeva 'ulaznu pjesmu' koja se dijeli na strofe i antistrofe (okret na drugu stranu). Episodije su danasnji cinovi. Pjesme hora kroz dramu su 'stajace pjesme'.Eksoda je na kraju, a zatim ide 'izlazna pjesma'.

BILJESKA O PISCU

Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vijek p.n.e.(496-406 p.n.e.).Napisao je sto dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bio je najuspjesniji atinski tragicar:dvije trecine njegovih dijela nagradjeno je prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvijek drugu.Biografske skice o njemu slazu se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne porodice,lijep,patriota i pobozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg zajedno sa Periklom.Poslije smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je prilikom ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip bogau svoju kucu prije nego sto je prenijet u hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja nije sacuvana.U njoj je najvjerovatnije objasnio zasto mu je bilo potrebno, za nas zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na petnaest.Izgleda da je prvi uveo obicaj pisanja samostalnih tragedija umjesto organskih trilogija u kojima se drame nadovezuju jedna na drugu i cine cjelinu.Pisac je uvijek bio I reditelj I kompozitor I glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao da glumi.



ANTIGONA

Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik i Eteokle,izabrani su za tebanske vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.Uz pomoc svog tasta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opsjeli su grad,ali ih sreca nije posluzila.Vidjevsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprijecio dalje krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.U tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreont je postao novi vladar.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni Polinik,Antigonin brat.

Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni,makar I simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih,sahrana je neophodna.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva mrtvih,nego luta unaokolo kao avet.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.

Tu pocinje "Antigona".



Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese drzave,povrijedio interese porodice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.

Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi,a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon,a Antigona na religiozni obicaj,na obicajno pravo.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.

Svoju zagonetnost I privlacnost ,kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti,u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.

KROZ LEGENDU

Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smrcu, tamom podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odlucila je, iako svjesna krivice koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike ovako: "O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri, da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena, da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki, vise svjetla ne vidjela, vise zore ne docekala. Da je Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nisam bila; tebi, nerodeno dijete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala, probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rijec me kazni. A sad primite i mene, novog stanovnika podzemlja." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju, olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. Izdigla se iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U zivotu treba imati cilj,nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti, jer kada sebe cijelog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti cijeli. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih, postala sam bogatija za jedno saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda smo svi mi. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. Kada istinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da , inace, nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena." Dok talasi udaraju, treba ostati nerazrusiv greben, dici se iznad vremena, kao Antigona. Kao mi.